Sunshine in my eyes..
17.11.2006., petak
8-19
|
12.11.2006., nedjelja
zbogom..
Koliko ju volim, toliko ju i mrzim; Scarlett O'Hara. Jednom mi je sestricna rekla da smo nas dvije u karakteru jednake. Nisam to primjecivala, a i na neki nacin, bio je to kompliment. Jer Scarlett je neizmjerno hrabra, odlucna i uporna, ali sebicna i razmazena takoder. I zato koliko god ju volim zbog njenih vrlina, zbog mana ju jos vise mrzim. Pogledala sam u ovom tjednu dva puta Gone with the wind, jer obozavam taj film. Ali ostala sam sokirana jer Ella je imala pravo; slicne smo, gotovo jednako. Obje znamo sto zelimo i nista nas ne sprijecava da ostvarimo ono sto zelimo, ali takoder, kada nesto volimo, ucinit cemo sve za to. I dok sam gledala film, razmisljala sam o svemu sto se dogadalo, vratila se u proslost i pomno razmislila o svim svojim postupcima. Odlucila sam reci zbogom ljudima kojima sam napravila gluposti, tek toliko da se i meni jednog dana ne bi dogodilo: Frankly my dear, I don't give a damn. A vjerojatno bi se dogodilo, ako vec i nije.. a onda razmisljam kao ona kvragu, kako vratiti sve na staro. Zamislite da ste u autu, da se vozite, slusate pjesmu, a oko vas samo tama i pokoje svjetlo u daljini.. tada je dobar trenutak da budete sto jeste. U tom trenutku sam ja jucer odlucila zauvijek pustiti neke ljude, koliko god mi to tesko palo. Ali zbogom je ono sto jedino mogu reci jer zaboga, Scarlett se ponasala kao dijete cijelog zivota, a nisam ni ja nista bolja. Prevelika je tu zelja bila upletena, prevelika sebicnost i preveliko drzanje glave u oblacima da bi sad sve bilo normalno, zato jednostavno zbogom..
 "Zar ti nije jasno? Upravo to dokazuje da sam u pravu. Najvise mi je stalo, jer ako ja to mogu" - odmahnuo je glavom, kao da se bori s tom mislju - " ako bi jedino ispravno bilo da odem od tebe, onda cu nanijeti sebi bol, samo da tebe ne povrijedim, samo da ti ostanes sigurna." |
08.11.2006., srijeda
...scared like never before..
 Citam danas ujutro Jutarnji, dodem do 33.stranice, procitam clanak, u glavi mi se nije nista bitno promijenilo. Tijekom dana razmisljam o clanku, stvari se polako mijenjaju u glavi, ali i dalje nije nista bitno. Navecer citam Jutarnji opet, taj isti clanak i uzasno se bojim. Sad vise ne znam sto da mislim o svemu. I'm scared like never before. Why? Because I don't know what to do. Napravila sam ono sto sam trebala raditi svaki dan, u nadi da ce biti bolje. Ali sumnjam da nesto sto ne radis 5 mjeseci, moze poboljsati stanje. Vrijedi pokusati, ne? Razmisljam lagano o svemu proteklih godina. Ne mogu Vam ni opisati koliko sam se promijenila. Imam neki suludi strah da vise nisam tako pametna, inteligentna i sve ono sto sam radila prije, kao da je palo u vodu. Strah me da nece biti nista samnom, da jednostavno sve propada, a ja nemam snage da se trgnem i promijenim to te da maknem taj strah iz svoje glave. Dani prolaze, a ja samo cekam i ne radim nista. I razmisljam o tome, ali ne mogu se pomaknuti dalje od tog. Znam da ovo sve ne valja, ali meni se drugacije ne da; barem ne jos. I taj clanak kao da me tjera dalje, mislim da ce od sutra biti bolje. Samo se trebam naspavati i docekati novi dan. Treba mi velika promjena, trebam se vratiti na ono staro, na osobu od prije godinu, dvije. Tada sam doista bila pametnija i bolja, a mozda sam i sada takva, samo si umisljam nesto. Ima jos jedna stvar; Johnny nije dobro. Johnny je moja riba; crn je i prekrasan. Puno ime mu je Johnny Amon Cash. Ali Johnny nije dobro, samo lezi i ne mice se, ali nije mrtav. Muci se, a ja mu ne mogu pomoci. Sto ako se sutra probudim i Johnny ce plutati na povrsini? Mislim da ove noci necu spavati. |
25.10.2006., srijeda
nothing better to say.. just this.
Reaching for something in the distance
So close you can almost taste it Release your inner visions Feel the rain on your skin No one else can feel it for you Only you can let it in No one else, no one else Can speak the words on your lips Drench yourself in words unspoken Live your life with arms wide open Today is where your book begins...  The closer you get, The better I feel The closer you are, The more I see Why everyone says That I look happier When you're around The closer you get, The better I feel...  For stories have lives of their own But what good's a story whose end is unknown? |
18.10.2006., srijeda
Povez
Kazu da se ljubav ne moze opisati dok ju ne dozivis, ali ne mozete poreci da su je mnogi probali opisati; pisci, pjesnici, slikari, glazbenici, kipari. Ne znam da li su ju opisali tocno onako kako to spada, ali ljubav je subjektivan osjecaj na neki nacin, ako bolje razmislite. Svatko ju osjeca, svatko ju ima, svatko ju zeli podijeliti s nekim, ali uvijek bude jedinstvena. I zasto ja pisem o ljubavi? Mozda zato sto ni sad ne znam sto je to, a mozda cu uskoro saznati. Decko o kojem sam pisala u proslom postu je proslost. Sada je usao netko nov u moj zivot, a i u njegov. Decko o kojem cu vam pricati je dobar decko, ali mozda sada vise ni ne zelim pricati o njemu, mozda. On je nekako lagano i potpuno neocekivano usao u moj zivot, kao nitko do sada. Odusevio me svojim osmijehom, salama, jednostavnoscu i uz njega se osjecam tako opusteno. Opusteno. Najljepsi osjecaj koji sam ikada imala. Ne, nismo zajedno. Ne znam ni da li cemo biti, ali ovo sto imam uz njega je dovoljno iako bi htjela nesto vise, ne sumnjam da je moja zelja obostrana. Kako je to cudno, sjediti tu i pisati Vam o necemu sto mi je tako daleko, a opet tako blizu. Trebate vidjeti moje reakcije kada mi posalje poruku; sretna sam kao nitko, a kada mi ju ne posalje: uh, mrzim ga. Nije li to zaljubljenost? Uvijek sam sebe opisivala kao djevojku koja ne zeli izgubiti svoju neovisnost, ali sada mi je nekako svejedno. Ne znam zasto i bojim se.. osjecam kao da gubim kontrolu, ali lijepo mi je uz njega.. iako me muci jedan veliki problem, mozda ono sto sam rekla da je onaj decko proslost, mozda je to laz. Mozda..
 Jednog si dana uzela crveni povez Prekrila mi oci, zaklonila nebo I upitala me sto sam vidio A ja sam rekao da sam vidio srecu Bio je to dobar osjecaj Zbog njega sam zaboravio da nemam kamo otici Upitala si me gdje zelim ici A ja sam rekao da idem s tobom Ne vidim ni tebe ni cestu Cvrsto mi stisces ruke Pitas me o cemu razmisljam A ja ti kazem neka sama odlucis Iako nisi od zeljeza, Osjecam da si jednako snazna i zestoka Osjecam krv koja kola tvojim tijelom Jer su ti ruke tako tople I to mi se svida Zbog toga zaboravljam da nemam kamo otici Upitala si me gdje zelim ici A ja sam rekao da idem s tobom Ne cini mi se da smo u divljini Iako ne vidim pukotine u isusenoj zemlji Osjecam ih, i treba mi voda, moram nesto popiti Ali ti svojim usnama pokrivas moje Ne mogu hodati, ne mogu plakati Jer mi se tijelo osusilo Zauvijek cu te slijediti Jer bolje od ikoga poznajem tvoju bol. Cui Jian, Crveni Povez |
29.09.2006., petak
hihihi
Sve ima smisla kad znas da postoji ona jedna osoba koja ce biti uz tebe bez obzira na sve, koja ce stati na tvoju stranu i reci ti da si najbolji i kad sam znas da to nisi. Sve je lakse, nije li?
Ja se polako zaljubljem u jednu predivnu osobu. Osobu koja trpi sve moje gluposti, kojoj nije tesko reci: Ako zelis ici van s prijateljicama, idi i zabavi se. Nije li to nesto najljepse sto ti se moze dogoditi? Napokon cu i ja to dozivjeti. Nakon prosle godine u kojoj je bilo svega s jednom osobom; ljubavi, srece, smijeha, suza i puno, puno boli.. nasla sam jednu osobu koja ce uciniti sve za mene kao npr. iznenaditi me jednom pjesmom koju je skinuo (i koju ne voli) jer je mislio da ce se meni svidjeti; i je. Sad sam shvatila da prosla osoba u koju sam bila zaljubljena, mene nije bila vrijedna. Nikada to nece ni biti, makar mi se pokusala vratiti, ali na srecu, naisla je na samo cvrsto zatvorena vrata koja ce to zauvijek i ostati. On mi se jako svida, kazem Vam, mislim da se polako zaljubljujem. Najvise zbog toga sto mi je opet vratio osmijeh na lice..  |
12.07.2006., srijeda
As time goes by...
Svida mu se. Da, svidam mu se. U biti, jos uvijek mi je to nestvarno. Bit cemo zajedno, ali tek dok se vratimo s mora, moja zelja. Ne mogu vjerovati, totalno sam sretna. Taj covjek me zacarao. Svida mi se sto je jednostavan i normalan jer na kraju svi tezimo tome. Svida mi se jako, jako, jako. Stalo mu je do mene i imam osjecaj da se ja njemu svidam vise nego on meni. Ne znam iskreno, cime sam ga osvojila. No, rekao mi je da mu se jako svidam po apsolutno svemu i da zeli da to uspije. Nisam li sretnica ili sto?
Salim se. Ma jednostavno, svidam mu se. A sto se tice moje frendice, red je da i ja napokon uzivam. Barem jednom u zivotu, nakon svih gluposti i sranja, zelim uzivati. Vec sam dost propatila zbog nekih stvari i to se odrazilo na mom zdravlju, sada zelim zivjeti punim plucima i napokon zelim sebe staviti na prvo mjesto. Uvijek su mi prvi bili prijatelji, a tek onda ja. Ali sada okrecem stranicu jer ne mogu vise ovako, niti zelim. Poznata sam po tome da se uvijek smijem, i da, nema tu glume. Ali nekad se dogodi da se jedan dan smijes jer moras, kao da ti je to duznost, kao da sam taj dan stavila masku na lice i nasla se na pozornici sa upaljenim reflektorima, publikom i zadacom da ih zabavim..  A s njim.. s njim zelim uzivati. Zelim i ja da ovo uspije, zelim se zaljubiti u njega. Ironija, ne? Gledam sve te parove i sjetim se sebe i svog bivseg. Mi to nikad nismo bili, niti sam ja to htjela s njim. Njega zaboravljam, tj. zaboravila sam ga. Obrisala sam ga zauvijek, sada je na redu netko drugi. Netko tko je savrsen za mene. On. I svidam mu se... Covjek me ocarao. Na sam njegov spomen, smijem se. Blistam.. Sretna sam, to znam. Zelim samo da to potraje, jedva cekam da se vratim s mora.. jedva..  It’s still the same old story A fight for love and glory A case of do or die The world will always welcome lovers As time goes by.. |
08.07.2006., subota
Nema filozofije ujutro.. (:
Eh, ne mogu spavati. Nikako. Ako sam spavala kojih 3h ove noci, ma super! Izgleda da cu morati spavati po danu. Prosle dvije noci sam docekala jutro s njim, pricali smo na icq, prvo do 3, pa sljedeci dan do 4. Jucer nismo, zasto? E pa razlog je opravdan, bio je na koncertu, bila sam i ja, ali sam dosla ranije doma. Izgleda da sam pogrijesila, ali protiv pravila moje mame se ne moze. Rekao mi je na koncertu da cemo je tuziti. Ne mogu spavati. Mislim da nespavanje i sanjanje njega moze dovesti do samo jedne situacije = ZALJUBLJENA SAM. Ili cu to tek biti. U proslu osobu s kojom sam bila, e pa nisam bila zaljubljena. Nikada. Samo sam bila ovisna, varala sam samu sebe. A kad je on mene prevario, e pa tad je bilo gotovo.
Znaci ili sam zaljubljena ili cu to tek biti. Hm..  I sto sad kad mi nad glavom visi ILI - ILI? Ma svida mi se on, totalno mi se svida. Sutra, tj. danas necu opet docekati jutro s njim, ali zato u nedjelju hocu. Kako sam samo uporna. No da, osim pitanja ili - ili, postoji i pitanje SVIDAM LI SE JA NJEMU UOPCE? Jer slatko je mastati. Ali stvarnost? Njegov frend je prije mjesec dana, u pijanom stanju, dosao do moje frendice i pitao ju gdje sam ja jer se svidam doticnome. Ja sam ostala u soku jer on je meni uvijek bio lijep i sve, ali nikada nisam mislila da bi tu moglo biti nesto jer smo razliciti. Napisao je da imam neobicne oci sto je pozitivno, napisao je dosta lijepih stvari o meni. A tek prije 4 dana sam mu se javila na icq i shvatila da imamo puno zajednickih stvari i da.. da.. jednostavno padam na njega. Luda sam pa zivim jer koliko god ja to ne htjela, ne mogu protiv tog. Da, moja frendica se zanima za njega dugo, ali rekao mi je da mu se cini pametnom, ali radije ne. Zao mi je i nje.. Nje jer ga voli, a on prema njoj nista (barem tako kaze) ne osjeca.  |
06.07.2006., četvrtak
Sve se vrti u krug..
Evo me, napokon. Oprostite na nepisanju, ali kompjuter se pokvario. Tek je jucer dosao doma. Ne znam sto da Vam napisem, odakle da pocnem, kako da zavrsim.. Sve se vrti u krug pa tako i ovo. Moram priznati da ima puno stvari koje sam htjela napisati, ali sam shvatila da je to nevrijedno. Zasto? Opet sam zaljubljena. Ne znam kako ni zasto, ali izgleda da sad vrijedi ono da srce ne bira koga ce, a ni kada ce. Opet sam pocela pisati dnevnik, jednostavno ne zelim nista zaboraviti, ne zelim zaboraviti svoje osjecaje, svoje misli.. Zelim ih jednog dana predati svojoj kceri ili unuci, nadam se. Mozda su to puste djecje zelje, ali moje su. Masta. Pitala sam mamu nedavno sto vidi u mojim ocima; zagledala se i rekla: Vidim nekad veliku odlucnost, a onda vidim da si sanjar, da zivis u svom svijetu. I to je istina. Puna sam maste, a volim svoj svijet. Imam stvari koje su samo moje, ja sam gospodar i radim sto ja zelim. Mozda se igram boga na neki nacin, ali to je moj svijet. A sada sam odlucila svoj svijet prenijeti u stvarni svijet; odlucila sam igrati na kartu na koju sam igrala kao malena djevojcica: MOGU SVE STO HOCU! Nije li svima ljepse kad imamo samopouzdanja? Nedavno mi je jedna frendica rekla: Ja sam sebi najbolja! I ne da me je to zapanjilo ili srozalo moje misljenje o njoj zbog takve izjave, ona me je odusevila! Divim joj se na takvom razmisljanju. I onda sam se pitala: Ne mozemo li svi biti takvi? Jer ipak.. sve se vrti u krug. Sjetite se Šimiceve Opomene..
OPOMENA Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledom rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde.. I sto kazete sada? Kazem Vam ja.. sve se vrti u krug. Lagana i jednostavna zivotna filozofija. Samo sto ju vecina ljudi, nazalost, nikada nece shvatiti. No, nema veze. Oni ce stvoriti svoju filozofiju jer su ljudi. A kao sto znamo; covjek je misaono bice. Na njemu je da razmislja, da bude kreativan, da stvara.. Stvara svoju filozofiju...  Da, promijenila sam adresu bloga jer ne zelim vise da moji poznanici to citaju.. Sada su samo poznanici.. |
10.05.2006., srijeda
Poruke i ja.. (:
Imam modem, nemam vise zicu za ADSL. Sve dobre stvari odu, prije ili kasnije. Htjela sam nesto reci, ali sad sam mozda izgubila inspiraciju. Najcesce dobijem inspiraciju kad se nalazim negdje gdje mi je nedostupan komp ili kad nemam papir da nest napisem. Prije sam cak pisala dnevnik, koji sam pisala redovito prvih 4 dana, a onda mi je dosadio. Kao i vecina stvari u zivotu, sve ti prije ili kasnije dosadi.
I nikad ne znas zasto, jednostavno dogodi se. Nego, evo; dobila sam poruku. Fora je to kad dobijes poruku, ne znas od kog, ali lijep je osjecaj kad ju dobijes, kad pise: 1 primljena poruka. Sad cu i ja vidjeti od kog je; B.R. Hmmmmm, da. Svida mi se. Nije lose. Nimalo. Pise: "Kako si mi?" I sto odgovoriti, u biti, trebam li uopce odgovoriti? Ne da mi se, ne znam zasto. Brzo mi se ugasilo prvobitno odusevljenje. Cesto to napravim, ne odgovorim ljudima na poruku. Zasto? NE ZNAM! Zao mi je, ali ne znam. Glupo je ocekivati da znam, mozda je to faza. Bas sam shvatila da totalno precesto u posljednje vrijeme govorim tu rijec; faza. A nekad nije bilo faza, nekad je sve bilo jednostavno i lako; nice and easy. Takav je bio moj zivot, ma i sad je. Sve ide nice and easy. I sve mi je u redu, ali ja se ne osjecam u redu. Malo se gubim. I ima jedna stvar koja me smeta, ali necu sada. Ne da mi se i o tome jos.  I've always thought that I would love to live by the sea To travel the world alone and live my life more simply I have no idea what's happened to that dream Cos there's really nothing left here to stop me It's just a thought, only a thought But if my life is for rent and I don't learn to buy Well I deserve nothing more than I get Cos nothing I have is truly mine... |
